Na početku moramo objasniti da za pogon vozila možemo koristit 2 različite vrste plina. U hrvatskoj prilikom spominjanja autoplina u 99% slučajeva govorimo o mješavini propana i butana odnosno u skraćenicama:
UNP – Ukapljeni Naftni Plin
LPG – Liqefied Petroleum Gas – eng.
GPL – Gas di Petrolio Liquefatto – tal.

Drugih, gotovo zanemarivih 1% čini zemni plin kakav koristimo prilikom grijanja naših domova ako smo spojeni na gradsku plinsku mrežu. Najčešća skraćenica za ovu vrstu plina je CNG – Compressed Natural Gas (Stlačeni prirodni plin, metan).

Za razliku od Italije primjerice u hrvatskoj gotovo da nema vozila pogonjenih na CNG (metan) iz više razloga:

  • Nerazvijena mreža punionica (trenutno jedna u Zagrebu)
  • Bitno viša cijena instalacije u odnosu na LPG (UNP)

Bitno veća masa same instalacije zbog spremnika koji moraju izdržavat pritiske od 200 do 250bara. Smanjena autonomija u odnosu na LPG zbog svojeg svojstva da i kad je stlačen ostaje u plinovitom stanju. Prednosti su veća financijska ušteda u odnosu na LPG i smanjena količina ispušnih plinova.

Kada se zbroje prednosti i mane, CNG (metan) se pokazuje kao idealno gorivo za pogon primjerice autobusa u gradskom prometu (smanjena autonomija i nerazvijena mreža punionica). Pogon osobnih vozila ovim gorivom u Hrvatskoj u bližoj budućnosti nema perspektivu zato ćemo se u daljnjem tekstu bazirati isključivo na LPG (UNP).

LPG (UNP) je mješavina ukapljenih ugljikovodika nastalih preradom nafte koji su u normalnom stanju plinovi, a pri povećanju tlaka prelaze u tekuće stanje. Teži je od zraka bez boje i mirisa. Radi lakše detekcije eventualnog curenja dodaju mu se specijalni dodaci koji mu daju karakterističan i izražen miris. Oko 40% LPG-a dobiva se rafiniranjem sirove nafte, ostatak izdvajanjem propana i butana iz prirodnog zemnog plina. Ova vrsta plina ima vrlo nizak stupanj zagađenja u odnosu na goriva slične ogrjevne moći i to ga čini vrlo poželjnim energentom u kućanstu, industriji općenito, ali i autoindustriji.

Procjene su da trenutno u svijetu ima više od 13 milijuna vozila pogonjenih LPG-om koji na godišnjoj razini potroše više od 20 milijuna tona navedenog goriva.

Ako govorimo o LPG-u kao ekonomičnom i “zelenom” gorivu za pokretanje vozila treba reći da se u svijetu počeo primjenjivati u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. U Hrvatskoj se u bitnijem broju pojavljuje krajem sedamdesetih, pretpostavlja se zbog “par-nepar” vožnje. Procijenjeni broj vozila sa ugrađenom plinskom instalacijom kretao se oko 3500 na području Zagreba. Porastom cijene benzina te uvođenjem bonova za gorivo trend porasta vozila na plin se nastavlja i kroz rane osamdesete. Apsolutna ekspanzija vozila pogonjenih LPG-om u Hrvatskoj nastaje u zadnjih desetak godina kao odgovor na vrtoglavi rast cijene nafte (posljedično i benzina). Ogroman broj vozila pogonjenih LPG-om imao je za posljedicu razvoj servisne mreže i ogroman broj punionica diljem Hrvatske.

Razvoj vozila i modernih motora pratio je i razvoj plinskih sistema koje danas možemo podijeliti:

  • Podtlačni plinski sistemi za vozila sa karburatorom.
  • Podtlačni plinski sistemi za monopoint sisteme ubrizgavanja benzina sa nadzorom smjese goriva putem lambda sonde.
  • Direktna ubrizgavanja plina za vozila sa multipoint ubrizgavanjem benzina(Euro3, Euro4)
  • Direktna ubrizgavanja plina za vozila sa multipoint ubrizgavanjem benzina zadnje generacije (Euro5)

Podtlačni plinski sistem za vozila sa karburatorom

Sistem predviđen najčešće za vozila do 1990. godine bez lambda sonde. Doziranje plina vrši se mehanički putem membrane isparivača, ručnog dozatora i mješača. Smjesa se podešava uz pomoć analizatora plinova.

Podtlačni plinski sistem za vozila sa monopoint ubrizgavanjem benzina sa nadzorom smijese putem lambda sonde

Sistem predviđen za vozila opremljena jednim centralnim benzinskim injektorom, lambda sondom i katalizatorom. Doziranje plina se vrši slično kao i kod karburatorskog sistema uz razliku što se ručni dozator zamjenjuje step-motorom kojim upravlja plinsko računalo(ECU) ovisno o signalu sa lambda sonde. Smjesa se podešava uz pomoć pripadajućeg računalnog softweara u realnim uvjetima vožnje.

Direktno ubrizgavanje plina za vozila sa multipoint ubrizgavanjem benzina (Euro3, Euro4)

Za Euro3 i Euro4 vozila gdje se svaki cilindar napaja svojim benzinskim injektorom smještenim na usisnoj grani.
Za razliku od podtlačnih sistema plin se ne “uvlači” u motor putem mješača već ubrizgava putem plinskih injektora u usisnu granu po istom principu kao i kod benzina.

Plinsko računalo (ECU) ne vrši doziranje ovisno o naponu lambda sonde već ovisno o vremenima ubrizgavanja dobivenim iz benzinskog računala. Način doziranja plina gotovo u potpunosti eliminira gubitak snage kao lošu nuspojavu vožnje na plin.
Smjesa se podešava uz pomoć pripadajućeg računalnog softweara uz upotrebu OBD dijagnostike (vozila mlađa od 2002.god) u realnim uvjetima vožnje.

Direktno ubrizgavanje plina za vozila sa multipoint ubrizgavanjem zadnje generacije (Euro5)

Za Euro5 vozila (i zahtjevnija vozila starije Euro3, Euro4 generacije) koja se odlikuju ponekad vrlo kompliciranim ubrizgavanjima (mikroubrizgavanja) benzina i velikom osjetljivošću na “neidealnu” smjesu goriva. Sistem funkcionira na identičan način kao i direktno ubrizgavanje Euro3, Euro4, ali uz svojevrsnu nadogradnju poput:

  • plinski injektor velike brzine i preciznosti
  • plinsko računalo (ECU) s mogućnošću samoadaptacije uz pomoć podataka prikupljenih sa OBD priključka. Prednost ovog sistema je da plinsko računalo konstantno vrši samoadaptiranje plinske mape bez obzira na uvjete vožnje i na taj način garantira maksimalnu preciznost u ubrizgavanju plina.